Evo koja riječ i od mene. Kaže Stjepan da smo bančili…pffff pa metla nad Veteranima je kod nas „default setting“ .
Istina, jesenas smo dobili po lampi, ali da sam znao da se utakmice mogu odgađati kako kome prdne
i ja bih naš meč odgodio jesenas. Inače „bančili“ smo upravo Bera i ja sa prvacima jer je Bernard odjurio
nekim svojim obvezama, a Rosyja sam odvezao do cure na masažu
. Nedostajalu su nam za stolom dva veterana koja su bila šokirana porazom pa im nije bilo ni do čega,
a kamoli piti zajedno sa „krvnicima“.
A nije sve išlo po zacrtanom planu. Kako smo prvo kolo bili slobodni malo smo kasnije došli. Očekujemo laganu pobjedu nad Strmcem 2 pa da igramo mi sa gradišćanima. No ne ide to baš tako. Čika Toma je složio taktiku i ode meč u sedmu partiju. Ajde rekoh sad kad je dotle došlo barem da pobjedi Strmac i da nam malo skine Požegu s vrata. No „nečeš razbojniče“…Požega pobjeđuje.
Valjda će Veterani malo pripomoći pa pobijediti naše prve pratitelje. (Ni ne mislim na spomenutu metlu i moguće 1. mjesto) I vode naši Veterani 2:1 i u parovima 2:0 i 7:3 valjda. I tu staju. Dečki iz Požege igraju kao lavovi i dobivaju 4. set u debelom fixu, a potom i 5. set. Auuu sad je 2:2 i Brko povisuje na 3:2. Sad ja mijenjam zastavice
i navijam za Dujmovića da pobjedi Darka da se agonija prekine tj da meč prije završi. No iskusni Darko ovaj meč dobiva u 5 setova i produžuje ovaj ionako dugačak dan. Dalibor to rutinski privodi kraju i Veterani pobjeđuju.
Nekako sam namolio Stjepana da napiše postavu pa da i mi napokon krenemo nešto igrati. I kreće i taj derby kojeg se ne bi postidjela ni 2 HL.
Udario junak na junaka.
Prvi meč sudim ja….Vukovarac vs Nožina. Nožina je dobar, ali Becky je još bolji 3:1 i to je 1:0.
U arenu ulaze Bera i Jurković. Opet ja sudim.
Jurković je dobar, ali Bera je još bolji 3:0 za 2:0 u meču. Odjednom iz publike se čuje galama, a prednjači Damir Marić. Viču mjenjajte sudiju, dajte nam „našega“.
Ajde dobro…prepuštam užareni stolac Stjepanu i kreće meč Rosy vs Darko. Vraćam se u dvoranu nakon pauze i vidim glatkih 11:4 za Darka. Smješka se Stjepan, a Marić likuje „…jesi vidio Mata, bla-bla…“ . Pogledom Rosiju dajem do znanja da neće vidjeti curu
ako ne proigra, a to ga je naravno raspizdilo i eto našeg Rosija na 2:1 i 10:8 u 4. setu. Rekoh, samo polako Rosi to privedi kraju. I on posluša te polako ode u 5. set u kojem donosi vodstvo od 3:0.
I onda dolazi trenutak odluke. Budući da su naši protivnici jesenas imali milosti nakon vodstva 3:0 i u arenu poslali pričuvni par, odlučim i ja isto postupiti i ponuditi im priliku za povratak u meč. Šaljem naš najslabiji par, no Veterani ne koriste taj „poklon“ već i ovaj meč gube sa 3:0. E jebiga….
Čitam sinoć na društvenim mrežama i portalima da su jadničci bili preumorni od silnog igranja.
Kako je teško za očekivati da prvaci više izgube koju utakmicu oni su vjerovatno uzeli najveću kantu.
Ja se nadam da smo mi jako blizu 2. mjesta, a 1. mjesto smo izgubili jesenas tj. izgubio sam ga ja svojim porazom u sedmoj partiji i 5. setu od Požege.
No treba sačekati da se sve utakmice odigraju pa ćemo vidjeti.
Bilo je još zanimljivih mečeva. Nekako sam najviše zapamtio da je mali Stanišić imao pobjedu u rukama protiv Vlade iz Godinjaka. Sedma partija, 2:0 i 8:4 no ipak je Vlado stari mačak i sve je to okrenuo u svoju korist.
