Mogao bi ovo kolo nazvati katastrofom, ali čemu, svi rezultati su u skladu kako je tko igrao, dakle, onima koji nas pobjediše iskrene i zaslužene čestitke. Na početku sam se malo ljutio na sebe, jer zašto igram ako ne treniram, ali nisam kriv što ne treniram, a činjenica je da sam igrao koliko sam mogao obzirom koliko treniram, pa se nemam razloga ljutiti ni na samog sebe, a niti se kažnjavati zbog možebitnog nedostatka sportske sreće, jer zašto se oslanjati na sreću kad se može biti bolji trenirajući. Fali mi treninga i rutine, glava zna što hoće, ali tijelo kasni. Naravno, osim čoeka iz graničara, on je nedvojbeno bolji bez obzira koliko sam bio u meču, tj nisam bio. Naravno, sad pred sobom imam izazov, kao i da budainki vratim dug, iako su oni od 5 lige, iz koje ih pamtim, strašno napredovali i skidam im kapu. Nekako mi s obzirom kako igraju slabo stoje na tablici, ali znam da je sve relativno, neko nekome štima ili ne štima zbog načina igre. Ajd živli!