|
zg
|
 |
« Odgovor #1 : Lipnja 17, 2010, 19:42:40 » |
|
Ova tema ima najmanje odgovora, pa cu tu copy-paste
U tri sezone od trećeligaša do prvaka Hrvatske
Ekipa STK Dr. Časl napravila je nesvakidašnji pothvat. U samo tri sezone prevalili su put od trećeligaša do prvaka Hrvatske. Povodom tog uspjeha razgovarali smo s "alfom i omegom" kluba gospodinom Martin-Tino Časlom.
S obzirom da ste prije tri sezone bili još trećeligaši, a u svijetu sporta (ne samo hrvatskoga) nije čest slučaj da neka ekipa u tri sezone prijeđe put od trećeligaša do prvaka države, molim Vas da nam pobliže opišete taj vaš put.
Moj stolnoteniski put počeo je još davne 1966. Četiri godine sam trenirao svakodnevno, a zatim sam s 15 godina prestao igrati stolni tenis i prešao na tenis pa zatim na košarku i rukomet, kako to već često bude s mladim sportašima koji često idu za svojim društvom od sporta do sporta. Od 1970. do 2004. nisam uopće igrao pingić, a u njega sam se vratio jer je moj tada 15 godišnji sin zavolio taj sport (krv ipak nije voda!). Nas dvojica smo počeli zajedno s mojim kolegom profesorom povijesti od posljednjeg razreda Sokaza. Kako ja volim pobjeđivati I biti uvijek prvi i najbolji, nakon dvije godine preuzeo sam momčad svog prijatelja Zlatka Pospiša i od onda smo osvojili 8 naslova prvaka Sokaza zaredom i usput 4 Zimska kupa. Važno je napomenuti da je skor moje momčadi u posljednje 4 godine u prvoj ligi Sokaza 112:0! Prije tri godine mi je jedan kolega rekreativac iz Sokaza preko foruma poručio da mi više nije mjesto u Sokazu, već da bi moja momčad trebala igrati hrvatsku ligu. Ja sam poslušao čovjeka i moju Sokaz momčad prebacio u kompletnom sastavu u ŠSTK Marof, drugoligaša koji je te godine ispao, ali smo ga u kvalifikacijama uspjeli vratiti u drugu ligu - istok. Odmah zatim smo osvojili prvo mjesto sa skorom 18:0 i ušli u prvu ligu. Naravno da moji dragi prijatelji Arap, Knez, Deda i Medo (Darko Arapović, Dragan Knežević, Miljenko Radočaj, Damir Belaj op.a.) nisu mogli izdržati napore prve lige pa je ostao samo Dragan Knežević, a pristupili su nam Jia Zeng, Roko Tošić i Tomislav Japec. Ostalo se zna. Ligu smo osvojili s lakoćom i skorom 17:1, a uz 4 pobjede u doigravanju 21:1. Roko Tošić i Zeng nemaju nijedan poraz, a Tomislav Japec samo tri. Koliko smo bili dominantni najbolje svjedoče rezultati s dva najveća konkurenta: “vječnog” prvaka GSTK Zagreb pobijedili smo dvaput po 4:0 i dvaput 4:1, dok smo isto ponovili i protiv zadarskog Donata.
U Brnu se ostvarili sjajan rezultat, osvojeno drugo i treće mjesto na Svjetskom prvenstvu za srednje škole. Molim Vas za kratak osvrt na taj uspjeh.
Sin mi je zavlio “pingić” pa smo počeli i sa školskom ekipom Privatne gimnazije Dr. Časl te smo 2006. osvojili naslov prvaka Hrvatske za srednje škole. To smo ponovili još 4 puta zaredom, a od 2007. imam i žensku školsku ekipu koja je također već 4 godine zaredom prvak države. Ove godine su i moje učenice i učenici OŠ Kreativan razvoj osvojili prvo i drugo mjesto na Državnom prvenstvu za osnovne škole. Prije tri godine su moji srednjoškolci osvojili duplu krunu (muški i ženske) na Europskom prvenstvu u stolnom tenisu za srednje škole, a ove godine smo konačno dobili prigodu okušati se i na Svjetskom školskom prvenstvu u Češkoj. Ostvarili smo povijesni rezultat: dečki su drugi na svijetu, a cure treće. Dosad je ukupno podijeljeno 96 kompleta zlatnih i srebrnih medalja na svjetskim školskim prvenstvima: 95 kompleta pripala su igračicama i igračima iz NR Kine i Kineskog Tajpeha, a jedini komplet izvan Kine donio sam u Hrvatsku. Dakle, u posljednjih pet godina moje su srednjoškolske ekipe imale ukupno nešto više od 100 pobjeda na gradskim, državnim, europskim i svjetskim prvenstvima i samo dva poraza: dečki u finalu Svjetskog prvenstva od NR Kine 1:4 i cure u polufinalu od Kineskog Tajpeha također 1:4. Zasluge su naravno na našim reprezentativkama i reprezentativcima te njihovim trenerima, ali i na meni koji sam okupio ono najbolje iz našeg kadetskog i juniorskog pingića u svojim školama. Omogućio sam djeci treninge dvaput dnevno, putovanja na turnire i prvenstva, ali irazumijevanje za svladavanje gimnazijskog programa.
S obzirom da ste prvi puta igrali 1.HL i ETTU Cup, kako je iz vašeg kuta izgledala protekla sezona u kojoj ste uz osvojeni naslov prvaka Hrvatske izborili i plasman među 16 najboljih momčadi u ETTU Cupu.
Nastup u 1.HL sam već opisao. dok je naš rezultat u ETTU kupu bio je isto tako vrlo upečatljiv. U prvom krugu bili smo jedina momčad bez ijednog poraza, u drugom u Pragu smo dobili jaki El Nino, a u Fuldi izgubili tijesno 2:3 od kasnijeg finalista ETTU kupa.
Planovi u slijedećoj sezoni ?
Moram priznati da sam se ove godine malo zasitio pingića i to ne bez razloga: moje muške i ženske momčadi nastupile su na 15 različitih natjecanja i osvojile 11 naslova prvaka, dva druga i jedno treće mjesto (Svjetsko školsko prvenstvo). Tako nešto neće biti više moguće ponoviti, a ja uvijek težim nečem boljem. Trenutno se dvoumim hoće li moja momčad uopće igrati prvu ligu i ako da, s kojim ambicijama? Mene više ne “pali” osvajanje naslova prvaka Hrvatske, a za nešto više u Europi, objektivno nemamo igrače. To se najbolje vidjelo na proteklom Svjetskom prvenstvu u Moskvi. Jako me ražalostila odluka ETTU-a o suspenziji ženske Lige prvaka, jer sam se tu vidio. Naime, dobio sam ponudu jednog kluba koju bi vjerojatno prihvatio. Inače, i iz Njemačke su mi ponudili ulazak u jakog Bundesligaša, što me ozbiljno mami, jer je tamo prisutna publika, mediji, sponzori - sve ono čega kod nas fali. A i ljudi su ti zahvalni ako si uspješan i ako im pomogneš. Tako nešto kod nas nažalost nisam doživio. Morate znati da sve ovo moje pomaganje mladim stolnotenisačima stoji jako puno - i to mojih osobnih novaca. Ove godine školujem 18 igračica i igrača. Samo kroz oproštene školarine u pet godina poklonio sam im preko milijun i pol kuna, a nitko, ponavljam, nitko od te djece nikad nije igrao u mom klubu. Jedina 4 poraza u doigravanju imam protiv svojih učenika Čipina i Kojića te bivšeg učenika Kolareka. Zbog svega toga, ubuduće ću besplatno školovati samo igračice i igrače svojih klubova. Ostali će morati platiti školarinu ili potražiti drugu školu.
Imate i žensku ekipu u 2.HL. Planovi sa ženskom ekipom ?
Dvije moje učenice, Lea Rakovac i Ivana Tubikanec, vrlo su perspektivne mlade igračice. Dosad nisu bile vođene kako treba i roditelji su se ozbiljno zabrinuli hoće li one uspjeti realizirati svoje potencijale. Nakon nekoliko razgovora s njima, odlučio sam im pomoći i preuzeti brigu sljedećih godina o njima. S obzirom kako ja radim poslove kojih se primim, očekujem da će vrlo brzo ostvariti svjetski vrijedne rezultate. To samo o njima ovisi jer ću im ja sve potrebito omogućiti. Kako ne bi previše gubile u tempu, preuzeo sam drugoligašku ekipu koja će za godinu ili dvije, kad one stasaju, ući u prvu ligu i zatim će one imati prigodu pokazati koliko stvarno vrijede. Ja osobno vjerujem u njih i zato sam i odlučio pomoći im.
|
