Sve pet
. A meni prvom ce biti drago ako pomognem, u bilo čemu, na bilo koji način, primjerice, ma da još bolje shvatite ovu "igru", bit će vam još zanimljivije
. Znam na što mislite, imao sam čast trenirati pokraj Tana, Primorca, Zenga, kod dr. Časla u dvorani, i znam kako mi je bilo, pa tamo sam se osjećao ko neko malo pokislo pile... A npr. službene mečeve sam igrao sa Rokom Tošićem, Zubčićem, Kolarekom, Kovačem, Fučecom... i znam kako mi je bilo. Negdje sam razbijen da se nisam ni okrenio, vec je mec zavrsio, protivnik me razbio, ali nisam se ljutio, nego sam rekao protivniku svaka cast, i pljeskao sam na poneke poene, negdje sam dobro namučio protivnika koji me kasnije ishvalio, negdje sam set uzeo, skoro dva, negdje je protivnik igrao slabije pa mi dao šansu da igram, duži su poeni bili, na kraju meča, nisam se osjećao sprdanim, iako me vozao 3 metra od stola, pa vrati kratku pa ja trcim da vratim pa onda opet dugu, pa lijevo desno, i kad moze zabiti nece, nego ju vrati taman da se ja moram namučiti da ju vratim, tu sam bio jako umoran. Čak se i sudac smijao što mi radi, kako me voza. Lakše bi mi bilo da sam nabio lopticu u mrežicu hehe. Hocu reci, bilo je svega, i sve je stvar navike. Nitko se od nas prvoligaša, ne osjeća nikakvom zvijezdom unatoč komplimentima, ja sam k... od ovce, a ne "zvijezda", niti mi je to ikada palo na pamet, ali ne volim ni podcjenjivanje... Igramo, zabavljamo se, i to je to... Ljuban me barem 15 puta odero na treningu. Kad me razbijete prvi set, mislim da ce se meni ruka zalediti
Vidimo se. LP
