Evo da se i ja oglasim. Htio sam pričekati da mi dođe opet službeno pismo u žutoj koverti, ali po svemu sudeći i neće doći. Bio sam spreman na tom saslušanju odvojiti i dva sata i porazgovarati o svemu što se dešava u ligi i oko nje, ali to naprosto nije bilo moguće, a zašto to ću također napisati pa onda moram ovim putem.
Tko god što mislio o meni, kriminalac nisam pa ću pokušati ovdje napisati ponešto o sebi i „igračkoj karijeri“, ali da ću doživjeti ovako nešto ne bih sanjao valjda ni u najcrnjim snovima. Da se netko može ovako ponašati u javnoj udruzi i amaterskoj ligi također ne bih nikada očekivao. Kao da se dijele zlatne poluge za pobjedu, a igramo ili bi trebali igrati iz razonode i zabave. Očito da oni kojekakvi naputci o tome zašto se igra ova liga i u koju je svrhu osnovana padaju u vodu i to duboku i mutnu.
Odakle početi, možda od početka. Krenuo sam igrati stvarno iz rekreacijskih pobuda u jednom podrumu s jednim kolegom s posla gdje je nekim slučajem dolazio i Šef Miljenko pa da ne bude uvijek monotono malo je i on htio zaigrati sa mnom i nakon par igara pozvao me da treniram kod njih na Hebrangu što sam ja i prihvatio. Sastajali smo se koliko god su termini omogućavali, bilo nas je i do 6 igrača na jedan stol, ali smo se zabavljali i igrali. Naravno da su me svi pobjeđivali kao od šale (Tomić, Šef, Pavić, Žanko, Prša). Nisam ja imao pojma o nekoj ligi SLAST niti mi je to bila ideja vodilja u igri. S vremenom se i to promijenilo, malo po malo sam napredovao i došlo je do nekakvoh izjednačenja snaga u igri i onda je još malkice jezičac prevagnuo na moju stranu jer oni i nisu baš uvijek bili redoviti u treninzima zbog osobnih obaveza. Ono što je Štetić pisao na forumu
„Ako si zaboravio ja sam Stjepanu preporučio da te primi u ekipu Lutalica ( CB Krešimir to nije htio, a sada znam i zašto )“nema nikakve veze, jer niti sam tada htio igrati ligu i kad sam saznao za nju niti sam ja njih pitao za to niti su oni mene pitali. Igralo se iz razonode.
Štetić je znao tu i tamo svratiti tamo i pogledati što se radi i onda je jednom prilikom rekao da ima jedna ekipa kojoj treba igrač i poslao me u Obrtničku školu. Došao sam tamo i upoznao ljude koje do tada nisam nikada imao prilike ni vidjeti niti smo ikada bili u kontaktu, bar se ja ne sjećam, a tako je i s većinom igrača lige, gotovo sve sam po prvi puta vidjeo kad smo trebali igrati neki meč.
Na tom „pokaznom“ treningu sam mislio da od toga neće biti ništa jer se nisam smatrao nekim igračem, no dečki su me primili jer je ispalo da i nisam baš tako loš i od tih dana smo kompaktni kao ekipa. Jedino je Latinović „torpediran“ u 1. ligu i dodijeljeni su mu igrači da tamo igraju a mi smo ostali kao ekipa u 2.ligi kao nova strara ekipa.
Trenirati sam i dalje nastavio na Hebrangu i tu nije bilo nekih problema, jedino što su obaveze smanjile broj igrača na treninzima pa smo nekako Šef i ja pitali Štetića da nas primi na obuku uz plaćanje. Otišli smo na 2 treninga...malo odigrali i kad sam htio platiti on je rekao da ne treba, nego kad se nakupi tih treninga...Nije ih se nakupilo jer sam ja pitao da igram tamo u Malom Parizu i da plaćam članarinu na što je on rekao da će pitati dečke i dogovoreno je da mogu doći. Bio sam redovit na treninzima i uredno plaćao članarinu. I dalje stoji da ću platiti one treninge samo neka kaže, jer nisam navikao nekome ostati dužan.
Živo me interesira što je Štetić mislio pod ovim što je napisao na forumu.
„Mi smo ti dozvolili da kao rekreativac treniraš u našim prostorijama, ali tvoje provokativno i neprimjereno ponašanje na treninzima našeg kluba kroz nekoliko posljednjih mjeseci, posljednjih dana...“Koliko je meni poznato kad god sam došao na trening uglavnom sam gledao da igram koliko god je više moguće, a to je obično bivalo po 2 sata u komadu, osim baš kad je bio podbačaj u dolasku igrača na trening, ali tamo se okupljalo uglavnom po 10-ak igrača rekreativaca iz lige. No i to se s vremenom promijenilo jer ih je podosta otišlo...počela su dolaziti djeca s kojima sam isto igrao, ali to više nije bilo to.
Neke trzavice su počele kad mi je netko pružio informaciju da ima jedna ekipa u 5. HR ligi a da ne igraju i da ako želim da si složim ekipu i da igramo u njihovo ime. To je bilo u prošloj sezoni. Pitao sam Štetića da li može nešto učiniti po tom pitanju jer da nas ima zainteresiranih da bi nakon nekog vremena dobio od njega odgovor da je on već to sredio i da će igrati ekipa Sport Domi. Naravno da sam bio razočaran, ali i to je prošlo.
U 2011. godini negdje u 6. mjesecu pita Štetić mene da hoću li igrati, sada je to 4. HL. Ja kažem, naravno da hoću pa to sam te i prošle godine pitao. Dolazi 7. mjesec i zadnji trening, ja pitam jesi sad to sredio za igranje, kaže..jesam, već sam složio ekipu Brod i igrati će...ne znam više tko...dobro, vidim da toga nema ništa. Nekako se u to vrijeme poklopio izbor povjerenika regije i kad je to postao Marin Stipešević mi smo ga pitali da li možemo igrati i on je rekao da možemo samo da prijavimo ekipu što smo mi i učinili. Ekipa je bila sastavljena od igrača, Jurković Goran, Čavala Božo, Relić Miroslav i ja. Kako je bilo vrijeme godišnjih odmora, vidjeli smo se tek u drugoj polovici 8. mjeseca na treningu i opet Štetić dolazi i pita hoću li igrati 4. HL. Pa rekao si da si već napravio ekipu. Da, ali ništa od toga pa ako hoćete igrati možete. Božo i ja se gledamo pa hajde može, ionako nismo smislili nikakvo ime za ekipu pa sad zvali se Brod X ili kako drugačije, svejedno nam je, samo da se igra. Kad smo slagali ekipu gledali smo da to budu igrači koji su spremni doći tu jednu nedjelju u mjesecu provesti u igri. Pita me, a tko ti je u timu....čim sam spoemnuo Jurakića, priča se mijenja..eeeee, ne može onda. Pitam zašto, pa zato što se nismo baš rastali u najboljim odnosima. Inače Jurakić, Zorko i Oreč su igrali u prošloj sezoni za ekipu Sport Domi, (voditelj Štetić Domagoj). Pa kakve to veze ima s igrom, niti ti igraš niti itko nego mi, zar je važno tko igra za ekipu...kaže..je...i onda priča kreće dalje...a zašto ne bi igrali samo vas trojica. Pa kako da sad čovjeku kažem da ne igra a molio sam ga da igra. Ali priča ne staje tu. Odlazi Štetić od mene i Bože i onako izdaleka pita...Božo, a zašto ti ne napraviš svoju ekipu. Božo i ja se u čudu gledamo i ne vjerujemo da čujemo to što on govori. Božo govori pa kako da osnujem, već sam se dogovorio s njima, ali biti će ti jeftinije preko kluba...no Božo to odbija.
No da se vratim na zadnji trening u 7. mjesecu kad je bio i Oreč Marko na treningu. Tijekom treninga Štetić mu je nekoliko puta prilazio i nešto govorio da bi na kraju treninga Oreč malo višim glasom rekao...ma neću igrati tamo i gotovo, igrati ću samo ovdje...a Štetić onako još glasnije...e nećeš onda ni ovdje igrati...ja gledam...Oreč dalje govori, zašto ne bih igrao tu, nije ovo tvoje....ali ja sam predsjednik i mogu što hoću...i nakon toga je Oreč istjeran iz daljnjeg treniranja.
A O.M. je igrač kojega je koji mjesec prije toga hvalio kako mu je pomogao da za tu dvoranu u M.P. plaćaju najam 550 kn umjeso 1200 koliko su tražili. Zahvalio mu je tako što ga je istjerao.
Krenula je i ta 4.HL i kad je došao krug u kojem se naša ekipa Rebus trebala sastati u meču protiv ekipe Marsonie (voditelj Štetić Domagoj), tjedan dana prije regularnog održavanja tog kruga pita me Štetić Krešimir da li bi htjeli igrati protiv njih ovdje u Brodu da se ne ide u Požeški Brestovac. Ja mu kažem da ću pitati svoje suigrače pa ćemo vidjeti jer ja sam nisam ekipa. Taj tjedan se igralo i redovito kolo lige SLAST i dvojica od mojih suigrača su rekla da nemaju vremena odigrati taj meč i ja mu to na idućem treningu tako i kažem da bih onda ponovo dobio „po nosu“ od Štetić Krešimira...pa kakvi ste vi to ljudi..ne bi izašli u susret pa i ovi koji su otišli iz kluba (Hinek, Liović, Martić) su pristali odigrati meč a vi nećete....pa rekao sam ti da nije da nećemo nego se ne možemo sastati. No to nije bilo dovoljno jer se očito nešto nije poklapalo s njihovim planovima, Štetić Domagoj se nije ni javio a kamo li nešto pitao. Pred kraj treninga Štetić Krešimir dolazi za susjedni stol igrati protiv Lemajić Franje i čim je došao za stol počinje opet vika...vidjeti ćeš ti, vidjeti ćeš i bjesomučno nabija loptice preko mrežice..pitam ga što ću to vidjeti, ali on opet isto..vidjeti ćeš ti....rekoh, što ću vidjeti...da nećeš i mene istjerati odavde i zabraniti igranje...i na tome je stalo...da bi se nakon što je odigran krug u Brestovcu desio nemio događaj nakon meča protiv Marsonie kad me je Štetić Domagoj vrijeđao govoreći mi da sam peder i pokazujući srednji prst dok sam ja završavao zapisnik, a po završetku meča se svi rukovali i sve je bilo regularno, osim što je Domagaoj šutnuo jednu pregradu dok su se igrali parovi ali nismo reagirali na to. Tada sam tražio od organizatora da kazni ekipu zbog nesportskog ponašanja, međutim oni su samo slegnuli ramenima a vidjeli su što ovaj radi i iz zadnjeg reda tribina i dalje prkosi i pokazuje srednji prst i govori, pederu, pederu...nisam to više mogao trpiti i onda sam i ja otišao do tribina i počeo vikati na njega da siđe dolje da mu kažem ja dvije-tri, tko je peder...nisam se htio penjati gore jer su tamo sjedili igrači koji su čekali svoj red za igranje, no Domagoj nije htio sići nego je i dalje prkosio...i iz mojih usta je naravno potekla bujica uvredljivih riječi što su svi mogli dobro čuti i njima se ovim putem ispričavam, ali ne mogu dozvoliti da me netko tako izaziva i vrijeđa. Svjedoci postoje pa tko želi možemo ići i na sučeljavanje. Sve sam prijavio i povjereniku lige.
Onda još malo dogodovština...Meč Lutalice 2-Marsonia, 2. kolo 2011. godine.
Prvi puta u goste nam ta ekipa dolazi u takvom sastavu (Kolarević-legenda, Grgić-do tada nismo imali prilike ni vidjeti dečka ni igrati protiv njega, Marušić-koliko vidim više ne igra, Štetić Domagoj) i u gledalištu Štetić Krešimir.
Meč je bio prilično napet ali za stolovima i po rezultatu i kad su igrali Relišć-Štetić najednom vika...Domagoj viče..neispravna serva...Šiki odgovara...ma šta neispravna...s klupe skače Krešimir i viče..je..neispravna je, ja sam tada igrao za susjednim stolom protiv Marušića i zbog vike stajemo i ja pitam..što se derete...kaže Domagoj...neispravna serva..pa dobro..što želiš..poen, set ili meč..samo reci ali daj se prestanite derati...na to Krešimir ponovo ...što se ti buniš..nisi ni gledao...pa nisam...igrao sam..onda igraj i dalje..pa ne mogu, kad se vi derete...i sve tako...ja prilazim Krešimiru i pitam ga..u kojem si ti svojstvu večeras ovdje..ja sam njihov trener...dobro, neka si, ali ovdje si sad u prisustvu gledatelja, možeš navijati ali u meč se ne trebaš mješati...ekipe su tu, voditelji i to ćemo mi riješiti...
Da je taj poen odlučivao o nečemu, možda bih i razumio nervozu, ali nije jer je Šiki tada vodio 2:0 u setovima i privodio taj treći u svoju korist.
Na kraju ukupnog susreta, svi se rukujemo i ja pružam ruku Krešimiru, a on će meni...ti si baba...ja gledam..on opet..ti si baba...zašto baba, pitam ja...ništa...nema odgovora...
Pa još malo dogodovština.Uzvratni susret igran nedavno u PSC Marušić...po riječima mojih suigrača, jer ja sam rekao da tamo više neću ništa igrati, atmosfera...ah...Domagaoj opet u svom stilu ruši pregrade, udara nogom u šank, zid, nabija loptice, gazi, psuje...zadimljeno....i naravno Krešimir je tamo...piše zapisnik...da li je ikad po službenoj dužnosti, kao što to meni uporno čini, pozvao na odgovornost ili tome slično, naravno da nije. A nije to jedini puta da se on tako ponaša.
No, ne da mi se više o tome, možda će još netko iskazati volju pa napisati ponešto o zgodama i nezgodama s mečeva gdje se itekako prijetilo i fizički nasrtalo, no nekako svi o tome samo pričaju okolo i malo pomalo dešavaju se eskalacije nezadovoljstva jer se ništa ne pomiče s mrtve točke samo od sebe.
Sljedeći događaj... http://slast.biz/smf/index.php?topic=840.0Na treningu prije te subote dolazi Krešimir do mene i ono u povjerenju...de da ti nešto kažem...znaš u subotu će doći iz ZG na seminar u vezi stolnog tenisa pa ako hoćeš dođi i nemoj nikome govoriti o tome i ako ti se da ponesi nešto da malo snimiš. Ja pomalo začuđen, zašto mene zove i zašto se ne smije nikome govoriti o tome. Bilo mi je onako...nelagodno zbog toga jer niti planiram postati trener niti išta tome slično. No u subotu ja ipak odem, misleći da će to biti neka priča od možda sat-dva i ponesem ....mobitel...

... Neven Karaković kreće s uvodom i kaže...u
prvom dijelu ćemo.....to i to..i
to će trajati oko 2 sata!!!...ja u nevjerici slušam..ma koja 2 sata prvi dio pa koliko će toga biti...subota je, imam obaveza...ali ajde...palim mob i snimam i gledam dok nije došla pauza a bogme mi se i kartica na mobu napunila. Što ću sad...ništa..trk van, sjedi u auto i piči kući po notebook i letim da ne zakasnim da ne ispustim koju sekundu predavanja. Vraćam se, oni još mažu po sendvičima ja to sve skopčam i ponovo kreće snimanje...i na notebook i još dodatno na mob jer sam uspio nekako isprazniti karticu, ali me onda izdaje baterija i onda snima samo notebook. Na slikama se vidi tko je bio prisutan tamo.
Zašto sam ovo pisao. Zato da se zahvalim na pozivu, sve tamo prezentirano je bilo super i to ne samo za one koji žele postati treneri nego za sve koji žele popraviti svoju igru pa čak i možda ukrstiti reket sa istinskim znalcem ove igre. Ono što je ostavilo trag gorčine je ta tajnovitost, a naročito kad je to sve osvanulo na forumu. To je događaj na koji je trebalo pozvati sve zainteresirane da dođu pa i ako se trebalo nešto platiti za to, vjerujte mi da bi vrijedilo i mislim da nitko to ne bi odbio.
Naravno, nakon toga sam potrošio sate i sate sređujući video zapise i još sate to sve stavljao na net da se može downloadati tko želi. Ako mislite da je to lako i da to ne predstavlja ništa, samo i dalje tako mislite. I onda u novom Disciplinskom osvane zabrana snimanja....ako domaćin ne dopusti...ah...
Sljedeća dogodovština je pokretanje LighT lige.Pokušao sam pokrenuti još jednu ligu da se još više družimo i međusobno igramo, ležernije i uz ponešto promijenjena pravila u odnosu na ligu SLAST. Kroz sve ove godine igranjaj upoznao sam dosta ljudi i neki imaju problema oko treniranja pa rekoh zašto se onda ne bi ovako okupili i igrali umjesto jednog treninga odigramo meč. No to je očito predsjedniku lige postao trn u oku i na prijavu, zamislite 4 ekipe on na temelju svog mišljenja s čime se i predsjedništvo složilo pokreće protiv mene disciplinski postupak da me se IZBACI iz lige SLAST jer narušavam integritet lige. Inače, Pravilnik LighT lige sam poslao na većinu mail adresa do kojih sam došao tako da su mogle skoro sve ekipe to prijaviti, mada tu nema nikakvih grešaka jer po nijednom Pravilnku ni Statutu to nije bilo zabranjeno. Nakon što disciplinska komisija uzima moju izjavu izlazi novi Disciplinski pravilnik u kojem se brani puno toga i kako je na forumu Mata duhovito napisao...
„Još samo fale sitnice oko disanja i to je to.
Malo se ustručavam otvoreno pisati jer je prisutna bojazan od primjene sankcija.“No, to bi možda i bilo smiješno da nije ne žalosno, nego PREŽALOSNO I JADNO. Pa takve zabrane ne postoje ni zbog predsjednika države, a kamo li nekih upravljačkih struktura jedne amaterske lige.
Cijela tema je tu
http://slast.biz/smf/index.php?topic=959.0Naravno da nisam izdržao takvo vrijeđanje pameti i logike i dao sam svoje komentare na tu temu, da bih 22.02.2012. dobio ovaj poziv. Dobro pogledajte datume...predsjednik je cca mjesec dana pripremao optužnicu protiv mene i dobro pročitajte u čemu se sastoji optužnica da ne bi i vi dobili ovakvo pismo.
http://speedy.sh/Uh76E/Poziv-na-saslusanje.pdfMeni je ostavljeno „ČAK“ 2 dana i to radna dana da se pripremim na obranu i to po sistemu hoćeš-nećeš.
Napisao sam mu mail na koji je odgovorio a sve je u prilogu...
http://speedy.sh/qSRbX/Mail-prije-saslusanja.pdfIpak pristajem otići na traženo mjesto spreman razgovarati i evo kako je to sve teklo.
Ulazim u podrum i idem prema njima (Štetić Krešimir, Lemajić Franjo, Ninković Veselko, Sigurnjak Tihomir), kad čujem netko od njih onako ispod glasa...evo ga ide...a Štetić čita nešto naglas...prilazim i Štetić kaže...evo sjedi tu...meni s desne strane Tiho, do njega Veselko i s druge strane Franjo. Evo, baš im čitam što si mi pisao na mail...dobro, čitaj...Klobučar je rekao da će doći ali da će malo zakasniti.
Nakon čitanja maila Tiho se još pokušava i malo šaliti i tako par minuta sjedimo..kad Štetić kaže...nećemo više čekati, Klobučar će se uključiti kad dođe...dobro...evo, hoćeš se izjasniti po točkama kako sam pisao ili....ma meni je svejedno...može i tako...i ja počinjem svoju priču misleći da ćemo razgovarati...rekao sam...evo po pitanju ovog Disciplinskog pravilnika, mislim da nije donešen prema Statutu...i tu već Štetić uskače....znao sam da ćeš to reći zato sam ponio Statut...rekoh i ja isto...i dok on traži Statut ja još dalje govorim...drugo..evo Veselko je tu, stvarno nemam ništa protiv njega a ni protiv Petraka (koji su kako je izašlo u Biltenu 13 kooptirani od strane ostatka predsjedništva), ali to nije način da se nekoga bira u predsjedništvo...po Statutu to se radi na Skupštini...u međuvremenu je Štetić otvorio Statut i čita mi obveze Skupštine i Predsjedništva...da, sve sam to pročitao, ali vi tako možete donositi kojekakve pravilnike bez da se ikoga što pita i to nije u redu...i tu već počinju povišeni tonovi...nećeš ti mene vrijeđati, govori Štetić, Tiho uskače...pa ne vrijeđa te, ali ne, on ide dalje povišenim tonom...znaš li ti kad je bila Skupština..znam, ljetos u 8. mjesecu...i što bi ti onda...ja ništa ali onda sazovi novu i da se to riješi....nećeš ti mene vrijeđati, još glasnije govori...Tiho kaže...pa daj pusti da čovjek kaže nešto...ali ne..samo vika...ja uspijem progovoriti...čuj, mi smo javna udruga i potpadamo pod Zakon....ma kakav zakon, ti ćeš meni zakon...već je nivo buke prilično visok...Tiho opet uskače...pa daj pusti čovjeka da nešto kaže....međutim...dernjava se nastavlja...nećeš ti mene vrijeđati, ćaću ti svoga vrijeđaj....ja tu ustajem i vadim ove papire i stavljam im na stol i rekoh...dečki, meni ovo ne treba, evo vam onda ovo pa čitajte..u tome dolazi i Klobučar i sjeda za stol a ja već odlazim.
Eto, „razgovora“ a ovo sam ostavio da si pročitaju.
http://speedy.sh/8RGse/Zalba-na-djelovanje-predsjednika-udruge-SLAST-23022012-B.pdfhttp://speedy.sh/wvDm7/Prilog-zalbi-23022012-1.pdfInače žalba je upućena također i Nadzornom odboru lige a oni su obavezni po službenoj dužnosti organizirati izvanrednu Skupštinu.
Što se tiče ovakve odluke Predsjedništva, smatram ju nelegalnom dok se ne održi izvanredna Skupština i ako mi u ekipi odlučimo da ću igrati mečeve, onda ću ih i igrati, a vi onda pišite što hoćete i bodujte kako hoćete.
Budete li još na mene atakirali biti ću prisiljen onda pozvati se na Zakon, a mislim da je to uistinu sve nepotrebno, bar za one koji vide da je vrag odnio šalu. Od mene nitko neće praviti budalu, jer to nisam. Ispadnem kao neki kriminalac kojem treba suditi, zbog drugačijeg mišljenja. Također ne tražim da me netko voli, ipak je ovo muška liga, pa za ljubav postoje neki drugi forumi i udruge. Ne očekujem ni da mi se netko klanja ni ljubi ruke kao što to neki očekuju. Za to postoje svećenici. Da mi netko prigovori da sam ja ili mi kao ekipa nešto zgriješili, nekog uvrijedili, ukrali ma i jedan poen ne bih ništa rekao ili bi i to razgovorom pokušao riješiti. U 3 godine igranja to se nije desilo. Ako griješim neka me netko ispravi, neću se ljutiti.
Eto, Tihi Sigurnjaku poručujem, rekao bih mu hvala što me branio tj. pokušao barem dati šansu da nešto kažem iako nije uspio u tome, ali reći ću samo hv... jer je ipak pristao da me se kazni. Za ove tri točkice će morati odigrati koji meč protiv mene

.
A Robertu Klobučaru poručujem da po njegom tekstu ispadne da se ja nisam smio izgleda ni braniti "tim papirima". Ako sam u krivu neka me ispravi.
Isprika svima na podužem postu, ali dosta toga sam htio reći na saslušanju, ali nije baš išlo.